HOMO EUCHARISTICUS BEZ EUHARISTIJE

Euharistijska hominizacija u vrijeme pandemije COVID-19

Abstract

Članak se bavi hominizacijom čovjeka koja je ključ njegove čovječnosti i koja je utemeljena na njegovom savezničkom identitetu. Kroz povijest spasenja Bog je ljudima više puta ponudio savez, vraćajući ih iskonskom Savezu koji je konstituiran u trenutku stvaranja. No tek Savez koji je sklopljen u Krvi Kristovoj otvara čovjeku mogućnost potpune iskonske i eshatološke hominizacije koja se događa u čovjekovom srcu te je trajno prisutna i djelatna u euharistijskom slavlju, stoga čovjeka s pravom nazivamo homo eucharisticus. Vrijeme pandemije COVID-19 naložilo je fizičko distanciranje i izoliranost te je zapriječeno sudjelovanje u euharistijskom slavlju postalo zapreka čovjekovoj hominizaciji pa je potrebno razmotriti nove modele euharistijske hominizacije. Budući da Crkva već od prvih stoljeća poznaje praksu nošenja pričesti bolesnicima, potrebno je u novim okolnostima kvalitetnije je primijeniti, kako bi čovjek bio i ostao ono što jest – homo eucharisticus. Uz upotrebu tehničkih pomagala, praksa zahtijeva oživljavanje reda trajnih đakona, akolita i izvanrednih djelitelja pričesti, crkvene diakonije i koinonije te učvršćivanje rasklimanih obiteljskih veza i uloge oca kao glave obitelji.