DOPRINOS RELIGIJSKOG OBRAZOVANJA U SUČELJAVANJU UČENIKA S VIRUSOM COVID-19

Abstract

U tijeku je druga školska godina čiju je dinamiku bitno odredila epidemiološka situacija, ovisno o pojedinoj zemlji. Pandemija je snažno obilježila, ne samo organizacijsko-strukturalni vid nastave, nego je u nekom smislu nametnula pedagoško-didaktičko vrjednovanje i smisao škole. Mogli bismo reći da je pandemija, sa svim nepredvidivim izazovima koje je donijela, određena “reakreditacija” odgojno-obrazovnog sustava, a na osobit način kurikuluma religijskog obrazovanja. U ovom izlaganju želimo analizirati u kojoj mjeri je religijsko obrazovanje unutar odgojno-obrazovnog sustava pružilo potporu u sučeljavanju učenika s pitanjima i teškoćama koje je izazvala pandemija. Odgovorit ćemo na pitanje je li i kako je vjeronauk pomogao učenicima “metabolizirati” nepredvidive i teške situacije koje je proizvela pandemija, preoblikujući ih u novo iskustvo utemeljeno na povjerenju i nadi. Naime, pandemija je intenzivirala temeljna egzistencijalna pitanja na koje je vjeronauk pozvan pružiti odgovore.

U prvom dijelu predavanja definirat ćemo temeljne ciljeve religijskog obrazovanja te njegove doprinose u ostvarivanju temeljnih ciljeva škole. U drugom dijelu ćemo na temelju analize predmetnog kurikula Katoličkoga vjeronauka izdvojiti teme koje su mogle pružiti značajan doprinos u sučeljavanju učenika s pandemijom. U trećem dijelu donijet ćemo rezultate istraživanja provedenog među vjeroučiteljima o tome kako su se osobno i zajedno s učenicima nosili s pitanjima, iskustvima i posljedicama pandemije. Na kraju ćemo odgovoriti na pitanje je li pandemija svojevrsna “reakreditacija” opravdanosti vjeronauka u školi ili je ukazala na sadržajne aporije u vjeronaučnoj nastavi s kojima se valja suočiti.