Liturgijska impostacija moteta Sacrae cantiones Ivana Marka Lukačića

Sažetak

Sacrae cantiones^[1] su pjesme, očito po tekstu liturgijske, prilagođene melodijski za pjevanje tijekom liturgijskih slavlja. Tu promatramo prva dva konteksta Lukačićeva djelovanja preko ovih moteta, a to su glazba i liturgija koje se obično promatraju zajednički kao liturgijska glazba. To je opći kontekst, koji praktično vrijedi za sva vremena dok se god Boga slavi, odnosno dok se god slavi liturgija.

Druga dva „posebnija” konteksta jesu kronološki i geografski. Radi se o zadnjim godinama renesanse i prijelazu u barok (opća povijest), a u Crkvi je to vrijeme nakon Tridentskoga sabora, vrijeme u kojemu se saborske upute sve više ukorjenjuju u pastoralu (pedesetak godina nakon Sabora). Geografski kontekst i nije toliko određujući, ali u našem slučaju držimo ga bitnim jer blizina Rima i Lukačićevo školovanje u Rimu vjerojatno imaju mnogo više utjecaja na Rimu geografski bliže krajeve negoli na udaljenije! Lukačić nakon Tridentskoga sabora u Splitu djeluje kao kapelnik katedrale, stoga njegov opus moramo gledati kroz prizmu liturgijske obnove Tridentskoga sabora.

[1] Istraživanje za ovaj rad dijelom je financirano od Hrvatske zaklade za znanost projektom IP 6619 Cromuscodex70.