MEĐURELIGIJSKA KOMPETENCIJA U VJERONAUČNOJ NASTAVI U SVJETLU ENCIKLIKE FRATELLI TUTTI

Abstract

Posljednjih se desetljeća u svijetu umjesto uspostave kulturnog sporazuma, koji poštuje i preuzima različite svjetonazore, kulture i stilove života kao društvene fenomene, događaju progoni, isključivanja, mržnja prema strancima, nepoštivanje ljudskih prava i nasilje svih oblika. U enciklici Fratelli tutti papa Franjo apelira kako je prijeko potreban strpljivi dijalog i uspostava svjetske etike solidarnosti i suradnje, tako da se mogu prenositi vrijednosti vlastite kulture i prihvaćati sve ono dobro u tuđim iskustvima (FT 134). Na taj način gradi se etika međuovisnosti i suodgovornosti koje čuvaju mir u svijetu i vode do uspostave ljudskog bratstva, stoga je međureligijska kompetencija potreba i nužnost ne samo za vjernike nego i za one koji ne vjeruju. U prvom dijelu rada autorice iz religijsko-didaktičke perspektive obrađuju kriterije i elemente međureligijske kompetencije. U drugom dijelu rada ističu važnost međureligijske kompetencije u Vjeronauku i analiziraju zastupljenost njezinih elemenata u Kurikulu Katoličkoga vjeronauka u Hrvatskoj. U trećem dijelu rada promišljaju o međureligijskoj kompetenciji u svjetlu enciklike Fratelli tutti u kojoj papa Franjo poziva na odgovorno suočavanje sa svime što sprječava razvoj bratstva, dijaloga i socijalnog prijateljstva među svim ljudima.