Koncilska vizija teologije i njezin pokoncilski razvitak

Abstract

Za dvije godine različite će publikacije i susreti diljem svijeta istraživati naslijeđe Drugoga vatikanskog sabor (1962.-65.). Četrdeset godina nakon zatvaranja Sabora pozornost će biti posvećena temama kao što su liturgija, funkcioniranje kolegijalnosti, služba laika, kršćanski ekumenizam i odnosi s drugim religijama. Što je Koncil naučavao i odlučio o liturgijskoj reformi, zboru biskupa, općem svećeništvu, odnosima s pravoslavcima i drugim kršćanima, odnosima kršćana s članovima drugih vjera? U kojoj mjeri je čitava Crkva bila vjerna i kreativna u slušanju koncilskog nauka na tim područjima i u provođenju koncilskih zaključaka? Ipak, nadam se da će 2005. godina također donijeti neka nova razmišljanja o trajnoj ulozi i važnosti teologa i njihova rada. Kako teolozi pridonose životu Crkve? Kako njihov rad u Crkvi i za nju može biti od koristi cijeloj Crkvi? Njihovim radom u Crkvi i za Crkvu, kakvu korist teologija može donijeti širem društvu ljudskih bića? Prije nego izrazim svoje nade i prijedloge za budućnost teologije njezinu služenju Crkvi i svijetu, dopustite mi da, ponajprije, sažmem ono što je Drugi vatikanski sabor naučavao o teologiji i potom da ukažem na neke promjene u teologiji, barem u katoličkoj teologiji do kojih je došlo nakon završetka Sabora 1965. godine.