Vjerski odgoj u sekularnoj državi

Sažetak

Srdačno zahvaljujem na pozivu da održim predavanje. Ovdje ne mogu podrobnije govoriti o mojim višestrukim vezama s Hrvatskom izuzevši činjenicu da i moj pradjed potječe iz Hrvatske. Pozadina je mojih promišljanja istraživački projekt Vjerska naobrazba u školama u Europi (Religious Education at Schools in Europe: www.rel­edu. eu) što sam ga proveo zajedno sa svojim evangeličkim kolegom Martinom Rothgangelom te u suradnji s Philippom Klutzom i Monikom Solymar.1 Cilj je bio omogućiti međunarodnu usporedbu različitih organizacijskih oblika vjerske izobrazbe u Europi kao podlogu za daljnje obrazovne mjere osobito s obzirom na međureligijsku kompetenciju. Proveli smo to na temelju trinaest pitanja kojima se pokušavaju dobiti odgovori o stanju u svakoj od 48 europskih država. Živim i radim u Beču, milijunskom gradu u kojem ima 41 % katolika, 12 % muslimana, 8 % pravoslavnih i 32 % onih bez vjerske pripadnosti. Konfesionalni vjeronauk u javnim školama drži više od deset različitih crkava i religijskih zajednica. Ima dvadesetak župnih zajednica koje okupljaju vjernike različitih jezika, od albanskoga do vijetnamskog. Koliko će moja izlaganja biti korisna za situaciju u Splitsko­makarskoj nadbiskupiji ili za Crkvu u Hrvatskoj, morat ćete sami prosuditi.