Odnos Staroga i Novoga zavjeta prema Dei Verbum u službi recepcije

Abstract

Pedeset godina nakon Sabora pokušat ćemo razmotriti što je II. vatikanski sabor i napose dogmatska konstitucija Dei Verbum značio za bolje razumijevanje Sv. pisma u životu Crkve, i koji bi mogli biti osnovni elementi koje bi i danas trebalo ispravno shvatiti i prihvatiti. Znamo vrlo dobro da je riječ o jednom vrlo važnom i vrijednom tekstu koji još uvijek govori više o našoj budućnosti nego o našoj prošlosti, jer Biblija ne smije ostati Riječ prošlosti, već treba biti uvijek jedna živa i aktualna Riječ. Budući da je ljudska riječ po sebi ograničena i podložna promjenama, shvaćanje i tumačenje Objave izloženo je opasnosti da se istina povijesti spasenja zamrači, promaši ili, u najmanju ruku, previše pojednostavni. Svojom konstitucijom Riječ Božja (Dei Verbum) II. je vatikanski sabor omogućio novi pristup Objavi i mnogo pridonio boljem i cjelovitijem shvaćanju Riječi Božje. Bolje poznavanje Objave očituje se u pridavanju veće važnosti povijesnosti spasenja. Razvojne se etape ne mogu i ne smiju zanemarivati ni preskakivati kao što se radilo prije. Nikakva prava obnova nije se mogla zamisliti bez jasnih načela koja može pružiti samo Objava. Trebalo je sustavno izmijeniti nauk o Objavi kako bi to moglo pružiti oslonac i potvrdu mislima i smjernicama koje su iznesene u ostalim dokumentima Sabora.