Sudjelovanje laika u proročkom poslanju Crkve

Sažetak

U ovom ćemo članku promišljati o ulozi i sudjelovanju vjernika laika u poslanju Crkve danas. Recimo odmah da se ovo njezino poslanje u svojoj biti neće razlikovati od poslanja Crkve od njezinih početaka pa tijekom cjelokupne njezine povijesti. Ali načini djelovanja, putovi kojima ona danas donosi Radosnu vijest, kao i osobe kojima je Crkva poslana, sa svim njihovim aktualnim problemima i zahtjevima, običajima i mentalitetom, uvelike će se razlikovati od uvjeta proteklih vremena. Crkva mora uvijek promišljati nove putove djelovanja, a istodobno ostati vjerna osnovnoj zadaći koju joj je povjerio Gospodin. Naime, ona i danas, kao i uvijek, mora prenositi izvornu božansku riječ upućenu svakom čovjeku, pozivajući ga na obraćenje. Ona u svako vrijeme, bilo zgodno ili ne, poziva čovjeka da napusti putove grijeha i zločina i da se obrati svome Bogu i jedinom Spasitelju svijeta, Isusu Kristu. Već se iz ove specifične pozicije Crkve unutar razvojnog povijesnog procesa naslućuje razapetost Crkve između njezina proročkog poslanja i konformizma koji joj prijeti u susretu s konkretnim povijesnim okolnostima. Problem je kako ostati autentična i vjerna izvornoj zadaći, a u isto vrijeme biti uvijek mlada i suvremena. Ova stalna napetost pojačana je i samom naravi Crkve, koja je s jedne strane božanskog podrijetla i za svoju glavu ima Gospodina, a s druge strane nju također čine krštenici, ljudi ranjene naravi sa svim dobrim i zlim nagnućima i običajima. Vjernici laici, kao pravi članovi ove Crkve, sudjeluju svojim životom u oba njezina vida, tj. u njezinu proročkom poslanju, kao i u njezinoj neprestanoj opasnosti da ne upadne u konformizam dodvoravajući se "duhu ovoga svijeta" (usp. Iv 18,36). Izlaganje ćemo podijeliti u dva dijela. U prvom ćemo, vrlo sažeto, iznijeti jasan nauk Crkve iz kojeg proizlazi da vjernici laici ne samo da imaju pravo na participaciju na proročkom poslanju Crkve nego je to prije svega njihova dužnost. Drugi dio će biti više praktičke naravi, u kojem ćemo nastojati analizirati sadašnje stanje Crkve i ponuditi samo neke smjernice djelovanja, s nakanom poboljšanja stanja. Sasvim je jasno da ova analiza nema pretenziju da bude sveobuhvatna i potkrijepljena najsvježijim pozitivnim sociološkim istraživanjima, kao što ni ponuđene smjernice sigurno nisu najbolji ni jedini načini djelovanja. One nastoje biti samo jedan mali doprinos u velikom zahvatu obnove lica Crkve, koju je ona sama započela na II. vatikanskom saboru.