Teolog laik u Crkvi i društvu

Sažetak

Autorica polazi od definicije teologije i ekspliciranja njezine zadaće u javnosti civilnoga društva te sukladno njoj progovara o pozicioniranju i ulozi teologa laika. U govoru o identitetu , položaju i zadaći teologâ laikâ naznačuje da su oni na specifičan način poslani pridonijeti ostvarenju zadaće teologije u konkretnim društvenim prilikama te da im je stoga potrebita odgovarajuća formacija. Počevši od definicije teologije kao sustavanog, argumentativnog, komunikativnog i odgovornog govora o Bogu i čovjekovu spasenju u službi Crkve kao zajednice spasenja koji posjeduje karakter javnosti, autorica progovara o zadaćama i mogućnostima teologije u civilnom društvu. Teologija i teolozi mogu i trebaju izići iz područja privatnosti i u javni dijalog unijeti svoja uvjerenja o vrednotama, zajedničkom dobru, pravdi, solidarnosti i ispravnom življenju. Posebnu ulogu u ostvarenju te zadaće imaju teolozi laici koji su zbog profesionalnog poziva s jedne i zbog svoje svjetovne naravi, s druge strane, spona između kleričkoga i laičkoga mentaliteta. Oni dobro razumiju klerikalni govor Crkve i teologije, ali u redovitim prilikama života često su u mogućnosti iskusiti kako je današnjem čovjeku taj jezik nerijetko stran i nerazumljiv. Od njih se nemali broj puta traži da taj govor rastumače i razjasne. Zbog te svoje posebnosti oni pridonose deklerikalizaciji i komunikativnosti teološkoga govora i povezivanju teološke spekulacije s konkretnim životom. Preko njih Crkva stupa u dijalog sa svijetom i suvremenom kulturom i svoju poruku posreduje na razumljiv način. Stoga je nakon analize pastoralne situacije svake pojedine biskupije potrebno izraditi pastoralne programe s većom zastupljenošću teologa laika u njihovoj realizaciji kao i programe formacije koji će pridonijeti boljem profiliranju zvanja teologa laika.