Bog Kantova kritičko-spekulativnoga uma

Sažetak

Rad obuhvaća, osim uvoda i prosudbe sa zaključkom, četiri cjeline. Prva je cjelina posvećena Kantovoj prosudbi ontologijskoga dokaza, najprije iz njegova predkritičkoga razdoblja, gdje je iznijet jedini dokazni temelj za Božje postojanje, u kojemu Kant smatra da bi se dokinulo sve mislivo odnosno sve moguće ako Bog ne bi postojao, potom prosudba ontologijskoga dokaza u Kritici čistoga uma, gdje Kant nastoji pokazati da se tim dokazom ništa ne postiže. Druga cjelina obuhvaća Kantovu prosudbu kozmologij-skoga dokaza, u kojoj se razlaže odnos nužnoga i najstvarnijega bića i da kozmologijski dokaz nije ništa drugo nego prikriveni ontologijski dokaz. Treći dio obuhvaća Kantovu prosudbu fizikoteologijskoga dokaza, koji se preko kozmologijskoga, u konačnici, također svodi na ontologijski dokaz, čime je Kant osporio spekulativnomu umu svaki dokaz za Božju opstojnost. U četvrtomu dijelu govori se o Bogu kao ideji odnosno idealu čistoga uma, kako ga Kant poima, o postuliranju Božjega postojanja u praktičnomu smislu i o moralnomu bogoslovlju. Pisac rada smatra da je Kant pitanje o Bogu, što se tiče spekulativnoga uma, pretvorio u pitanje o ljudskomu umu i njegovim idejama, od kojih je i pošao, odnosno ograničio kategorijama i oblicima zrenja. Budući da se Kantov misaoni prosudbeni sustav ne može nuditi kao općevažeći sustav, pisac rada zaključuje da taj Kantov sustav nije prikladan za misaoni put do Boga i njegova postojanja.