O nekim metodološkim vidovima govora o stvaralačkom Božjem djelovanju

Sažetak

Jedan od temeljnih postulata da bi neka objavljena istina mogla biti prepoznata kao egzistencijalno važna, jest da bude iskazana na način primjeren misaonim i izražajnim standardima određene kulture, a time i prevladavajuće znanstvene paradigme. U ovom se članku posvješćuju i obrazlažu neke metodološke pretpostavke nužne da bi biblijski i tradicijski utemeljena tvrdnja o Božjem stvaralačkom djelovanju, shvaćenom kao stvaranje “ex nihilo” i kao “creatio continua”, mogla biti primjereno iskazana unutar dinaminče, evolutivne slike svijeta. Nakon što je u uvodnom dijelu pokazana kako neprihvatljivost konfliktualnog tako i nedostatnost paralelnog shvaćanja odnosa znanosti i teologije, autor se zalaže za jedan konvergentno- dijaloški tip tog odnosa. Potom je proanalizirana aporetičnost danas inače još uvijek popriličo raširene antropologizacije teološkoga govora o Božjem stvaralačkom djelovanju u svijetu. Dolazi se do zaključka da je teologija stvaranja pozvana progovoriti o interakciji Boga i dinamičnih procesa u prirodi, kako na antropološkoj tako i na kozmičko-biološkoj razini. No to je moguće samo uz pomoć teološih modela. Stoga se u drugom dijelu, na podosta načlnoj razini, raspravlja o uporabi modela u teologiji stvaranja. Riječ je o uporabi jedne kategorije koja ima dosta sličnosti ali i shvatljive različitosti s uporabom modela u znanosti. Oblikovanjem teoloških modela govor o stvaranju komunicira s nekim od temeljnih uvida aktualno prevladavajuće znanstvene paradigme. Uza svu načelnu pluralnost modela kao i njihovu otvorenost ispravci i poboljšanju, autor  pokazuje kako oni u uvjetima današnje slike svijeta omogućuju intelektualno smisleni i vjernički uvjerljiv govor o Božjem stvaralačkom djelovanju. Članak završava kratkim i veoma selektivnim iznošenjem i vrednovanjem određenih elemenata ponekog od novijih pokušaja govora o stvaranju koji, dapače još uvijek početno i fragmentarno ali i bremenito obećanjem, uspješno ilustriraju razložitu mogućnost uporabe i izgradnje modela u teologiji stvaranja.