Hodočašća kao način zbližavanja kršćana u Europi

Sažetak

U ovom radu autor promišlja značenje kršćanskih hodočašća u aktualnom trenutku u kojem se nalazi europski kontinent, koji na političko-gospodarskoj razini posljednjih desetljeća čini značajne korake na putu tješnje suradnje i jedinstva. Na tom putu, da bi se moglo ostvariti istinsko i dugotrajno zajedništvo, nezaobilazan je religiozni moment; činjenica je, međutim, da se pojedinci i narodi još uvijek dobro ne poznaju, zbog čega nastaju tenzije i sporovi, kao i određene predrasude i sumnjičavost u odnosu jednih prema drugima, što proizlazi iz ljudske naravi ranjene grijehom i obilježene slabošću od samih početaka. Katolička crkva osjeća se pozvanom pridonijeti europskom jedinstvu, nastojeći sanirati upravo tu religioznu prazninu, da bi bilo moguće nadvladati i ostale prepreke na tom putu. U tom duhu drži da jedan od lijekova takvim anomalnim situacijama mogu biti i hodočašća, koja u sebi nose izniman religiozni naboj; otvarajući čovjeka prema Neizmjernome, potiču ga da traži blizinu i zajedništvo i na razini ovozemnih odnosa. Rad je podijeljen u tri cjeline, od kojih prva, kao neophodni uvjet boljem razumijevanju, donosi teološko-povijesni osvrt na hodočašća. Polazeći od definicije pojma hodočašće, autor raščlanjuje temeljne dimenzije, kao što su cilj, važnost, sadržaj, mjesto, vrijeme i tradicija hodočašća. U drugom dijelu donesen je prikaz najznačajnijih oblika hodočašćenja, počevši od tradicionalnih do onih suvremenih. Značajan dio promišljanja posvećen je doprinosu Crkve Drugoga vatikanskog sabora i pojedinih papa razvoju hodočasničke prakse novijega doba. Naposljetku, u trećem dijelu, autor iznosi svoja zapažanja o značenjima hodočašća kao masovne pojave u suvremenom svijetu, čiji je potencijal potrebno i moguće pozitivno iskoristiti na spasenjsku korist vjernika i crkvenih zajednica, čime se ipso facto ostvaruje poželjan društveni učinak koji vodi boljem poznavanju i zbližavanju vjernika u Europi.