Žrtva i predanje u tumačenju innsbruške dramatske teologije

Autor(i)

  • Jozef Niewiadomski
  • Nediljko Ante Ančić

Ključne riječi:

žrtveni jarac, snaga preobrazbe, sudbina, predanja, euharistija, zastupništvo, prijestupnik, žrtve

Sažetak

U članku se propituje današnji kulturno-politički i teološki okvir u kojemu se ponovo u središtu pojavljuje pojam i problem žrtve. U petodijelnoj koncepciji najprije se tematizira dvojbenost pojma žrtve u odnosu na problematični “mentalitet žrtve” u Crkvi i teologiji, koji ne uspijeva pokrenuti proces “preobrazbe žrtve”, te se u tom kontekstu donosi polemika sa J. Moltmannom. Potom se žrtva promatra unutar antropološke vizure Renéa Girarda, koji je pred kršćansku teologiju stavio izazov posebno u tumačenju Isusova predanja kao nadilaženja arhaičnog modela “žrtvenog božanstva” i “farmaceutskog mehanizma” žrtve. U središnjem dijelu predstavljaju se žrtva i predanje u innsbruškoj dramatskoj teologiji, ponajprije u radovima R. Schwagera, u kojima se nanovo tumači Pjesma o Sluzi Božjemu i daje nova interpretacija odnosa svijet-Sin-Otac u Kristovoj smrti na križu. U tumačenju golgotskog događaja nastavlja se razlaganje autorove teze da je pobjeda nad nasiljem, pa dakle i nužnošću žrtve, nadilaženje logike pravljenja žrtve samim Božjim oproštenjem i solidarnošću. Posljedice tog događaja očituju se u radikalno novom odnosu Boga i svijeta, ne kao u prispodobi o zlim vinogradarima, gdje krivci bivaju ubijeni, nego u slici Kristova uskrsnuća koje je paradigma pobjede ljubavi i odricanja od nasilja. Upućuje se na to da ovakvo poimanje Kristove žrtve otvara nove mogućnosti razumijevanja euharistijske žrtve i dioništva u Kristovoj žrtvi, što je ilustrirano filmom Deveti dan. Stoga se naznačuje kako innsbruška dramatska teologija teži teološkoj predodžbi Boga, koji upravo po Kristovu križu i oproštenju ima pravo biti vjerovan kao Bog ljubavi. 

##submission.downloads##

Objavljeno

2018-06-13