Narav Isusova svećeništva i njegove žrtve prema Poslanici Hebrejima

Sažetak

Rad se sastoji u bitnom od dva dijela. U prvom dijelu autor daje osnovne informacije o žrtvama i njihovu značenju u Bibliji. U drugom dijelu, polazeći od danosti Poslanice Hebrejima, iznosi na vidjelo narav Kristova svećeništva i njegove žrtve. Sržna ideja Poslanice Hebrejima jest da kršćani nisu bez svoga Velikog svećenika i žrtava. Taj Veliki svećenik je Isus Krist. Čitava poslanica nastoji pokazati kako je on postao svećenik, koju i kakvu žrtvu je on prinio, i iznijeti na vidjelo najvažnije posljedice koje proizlaze za kršćane od Krista u toj ulozi. Po Starom zavjetu veliki je svećenik bio posvećen pomoću ritualne žrtve zvane teleiosis, koja ga je potom osposobljavala da prinosi ritualne žrtve za narod (Heb 5,1). U Kristovu slučaju ne postoji ritualna žrtva posvećenja, nego egzistencijalna preobrazba pomoću bolnog događaja preuzetog u molitvi. To je Kristova teleiosis (usp. Heb 5,7–9), njegova svećenička posveta, duboka preobrazba Kristova čovještva. Na taj način on je “bio usavršen” (5,9; 7,28), zaređen za svećenika. Postigao je u svojoj ljudskoj naravi savršenost. Ta savršenost je sada vječna. Ona ga je osposobila da postane “Veliki svećenik zauvijek” (6,20; 7,16–17), savršeni Posrednik između Boga i ljudi...