Holokaust – Golgota 20. stoljeća? Holokaust u svjetlu židovske filozofske i teološke misli

Sažetak

Očito je zanimanje kako teologije tako i filozofije za “pitanje Boga”. To se pitanje ponajprije odnosi na položaj čovjeka u svijetu. Za razliku od srednjovjekovne kozmološko-teološke vizije svijeta, u kojoj je čovjek središte stvaranja, moderna, udaljujući se od svakog metafizičkog principa, trasira čovjekov put apsolutizacije i sakralizacije svijeta, potpune emancipacije razuma i slobode, u kojem transcendencija, ogoljena od svojih atributa i tradicionalne vizije, gubi teren u suvremenom mišljenju. Horkheimer holokaust (Auschwitz) smatra ekstremnim izrazom zapadnog iluminizma koji misli da sve može kontrolirati snagom ljudskog razuma. Stradale žrtve holokausta dovode u pitanje kako Boga tako i čovjeka, stoga su teologija i antropologija dva različita vida pristupanja jednoj te istoj stvarnosti, kojoj se u ovom radu želimo približiti. Nakon fenomenološkog pristupa samome pojmu “žrtva” u drugom dijelu zadržavamo se na području Kierkegaardove religiozne dijalektike. Strah i drhtanje znak su Božje nazočnosti, ali i put u traženju eshatološkoga dobra. Buber odbacuje različite varijacije koje Kierkegaard izvodi iz žrtvovanja Izaka. On sliku svojeg naroda za vrijeme holokausta vidi u drami starozavjetnog Joba, i na taj način odbacuje Kierkegaardovu metaforu žrtvovanja Izaka. Posljednji dio ovog rada posvećen je mukama židovske filozofije u pronalasku novoga govora o Bogu, koji je posljedica njegove uloge i ponašanja tijekom holokausta. Sam naslov “Holokaust – Golgota dvadesetoga stoljeća?”, upućuje na riječi pape Ivana Pavla II., ali i berlinskog rabina Maybauma u kojima iščitavamo misao kako problemu holokausta možemo pristupiti s različitih pozicija, možemo ga različito vrednovati, promatrati u okrilju  različitih kategorija i metafora, ali će on uvijek na ljudskoj razini ostati tajna i misterij koji postavlja pitanje uloge Boga, ali i čovjeka u svijetu.