Poimanje žrtve u suvremenoj psihologiji

Sažetak

U ovom radu nastojat ćemo razmotriti proces žrtvovanja s gledišta empirijskih istraživanja i teorijskih pristupa koji se ne mogu jednostavno smjestiti u opću psihologiju, već je potrebno povući spoznaje iz biološke, razvojne i socijalne psihologije. S psihologijskog motrišta ističe se važnost razlikovanja aktivne i pasivne žrtve te razlučivanja od sličnih, ali ipak drukčijih ponašanja – empatije, altruističnog ponašanja, pomoći i njege ili skrbi. Spremnost na žrtvu i žrtveno ponašanje povezano je s područjem motivacije, gdje se ističe važnost razlikovanja motiva pristupanja i izbjegavanja unutar socijalnih odnosa. Oni koji su spremni na žrtvu i upravljani su motivom pristupanja, dugoročno su sretniji i imaju stabilnije odnose, kako za onoga koji se žrtvuje tako i za onoga za koga se žrtvuje, za razliku od pojedinaca koji se žrtvuju kako bi izbjegli loše posljedice ako tako ne postupaju. Brojni empirijski nalazi ističu tri važna psihologijska procesa: privrženost (attachment), posvećenost (commitment) i suosjećajnost (compassion) koji utječu i moderiraju spremnost na žrtvu. No, iz vida svakako ne treba izostaviti ni neurobihevioralne razlike u čijoj pozadini je veća ili manja zastupljenost ili dominacija inhibirajućeg ili aktivirajućeg elektroencefalografskog obrasca ponašanja. Ipak, gotovo sva dostupna istraživanja ponajprije su usmjerena na odnose s bliskim osobama (horizontalna dimenzija) u kojima se žrtva uglavnom sagledava prema modelu dobiti i/ ili dobrobiti te ispitivanje utjecaja navedenih procesa na žrtveno ponašanje. Pritom se zanemaruje, ili je nedovoljno istražena, religioznost i duhovnost (vertikalna dimenzija) spremnosti za žrtvu i žrtvenog ponašanja.