Sport u svjetlu vjere: utjecaj na području odgoja?

Sažetak

Nadahnjujući se na gledištu pape Franje prema kojem je sport
metafora života, postavlja se pitanje: koji su odnosi između vjere i
sporta? Postoje li područja i ograničenja toj sinergiji? Sport može biti
ključan za odgoj, jer omogućuje onome tko ga prakticira, osobito mladima,
ali ne samo mladima, da se otvore događaju života, da kušaju
prijeći granice, susrećući se s protivnikom na istoj razini, dajući više
od sebe, otvarajući se, na neki način, onostranome. Sport ima moć
poučavanja u pozitivnim vrijednostima; on obogaćuje življenje. Svaki
od nas koji igramo, poučavamo, organiziramo i podupiremo sport,
može se preobraziti preko sporta kao i da preobrazuje druge putem
sporta. No postoje li preduvjeti da se to ostvari? Jesu li nužna načela
na kojima se valja nadahnjivati? Može li vjera osvjetlati sport? I koji
su odrazi na području odgoja? O tim pitanjima prigode za razmišljanje
i svjedočenje ne manjkaju: sport je ‘askesis’, asketsko iskustvo,
odnosno, djelovanje preobrazbe tijela i duha; sport je ‘paideia’, odnosno,
opći odgoj; sport je put odgoja koji se ne temelji na uvođenju, nego
na e-ducere, izvlačenju onoga što u osobi postoji; sport je natjecanje
u kojem cum-patere znači zajedničko traganje za ciljem.