Vjera kao privatni čin i javna stvarnost

Abstract

Prošlo je sedam godina otkada su osobito narodi Srednje i Istočne Europe demokratskim “obratom” ponovno zadobili slobodu da svoje konkretno društvo uređuju prema vlastitim načelima i uvjerenjima. Religija, vjera i Crkve spadaju u one snage koje su se trajno suprotstavljale državnom totalitarizmu te sudjelovale u njegovu prevladavanju. Njihov je položaj u novim društvima usprkos njihovim zaslugama u rušenju diktatura te u prijelazu u ponovno zadobitu slobodu ambivalentan. No, to jednako tako vrijedi i za stanje Crkava u zapadnim civilizacijama. Premda su religija i vjera po svojoj naravi javna stvarnost, neprestano ih se označava čisto privatnom stvari. Te iste snage često su na djelu i u oslobođenim zemljama.

Stoga je dobro da smo u središte našega simpozija stavili ovu zajedničku temu. Pritom je ponajprije važno da ovu situaciju shvatimo u samim njezinim korijenima da bismo zatim mogli jasnije prionuti uz poslanje Crkve u sadašnjim društvenim uvjetima. Samo ako postavimo ispravnu dijagnozu, možemo propisati i ciljanu terapiju