Psihološki aspekti umiranja

Abstract

Problem smrti i umiranja prisutan je u brojnim djelima i predmet je brojnih znanstvenih istraživanja. Premda s biološkog stajališta više gotovo da i nema tajni, smrt i umiranje emocionalno su neprihvatljivi danas kao i jucer. Problem krivnje, nezavršeni i odgodeni procesi žalovanja, opraštanje, uzrok su brojnih psiholoških problema, a cesto i ozbiljnih psihickih poremecaja. Današnji covjek koristi brojne mehanizme kojima nastoji umanjiti strah i “pobjeci” od smrti, tražeci sada na svoj znanstveni nacin formulu za vjecnost. U dinamici zbivanja vezanoj uz smrt ne nalazimo razlike u odnosu na dinamiku opisanu od ucitelja psihijatrije prije nekoliko desetljeca. U susretu sa smrcu služimo se brojnim mehanizmima kojima se branimo od negacije, identifikacije, introjekcije i dr., ali rezultat ostaje isti. Govoriti o umirucima, koji umiru sami u bolnicama, domovima, medu aparatima, govorimo o nama, koji plašeci se susreta sa smrcu i našom bespomocnošcu, ostavljamo naše najbliže da u smrti budu sami, a pri tome mi ostajemo s brojnim psihološkim problemima koji ozbiljno ugrožavaju naše mentalno zdravlje.