Crkva u procijepu između proročkog navještaja i konkretne crvene prakse

Abstract

Crkva je po svojoj konstituciji Božji narod te nosi ljudske ograničenosti i božanske prerogative u sebi. Radikalni proročki navještaj i kompromisna praksa se očituju na svim područjima crkvenog života. N. Berdjajev je pokušao to objasniti uvodeći razliku između simbolizacije i realizacije crkvenog pastorala. K. Barth i D. Bonhoeffer misle da je problem Crkve u pretvaranju objave u religiju. H. Urs von Balthazar, Toma Akvinski i J. S. Drey smatraju da treba razlikovati u Crkvi naučavanje i spoznaju vjere od življenja i iskustva iste. Th. P. Osborne pokušava razlikovanjem svećenika od proroka te sakralnih od profanih prostora razumjeti kompromisnu situaciju Crkve, zahtijevajući da Crkva bude Božji glas usred nepravdi, patnji i tlačenja čovjeka u suvremenim društvima. Uloga svećenika i proroka u Starom zavjetu je bila strogo zacrtana i omeđena, svećenik se brinuo za Zakon, a prorok za Božju riječ. Proroci su kritizirali nepoštivanje Zakona kod svećenika, a ovi su ih odbacivali i ubijali. Ta sudbina je zadesila i Isusa. Isus je bio radikalan i beskompromisan, a opet je iz ljubavi i milosrđa praštao i time činio kompromise kod onih koji nisu vršili Zakon. Isus je sam bio i ograničen čovjek i svemoćan Bog. Rekao je da se kraljevstvo Božje silom probija. Došao je spasiti, a ne opteretiti čovjeka. Crkva nije gotovo društvo nego u projektu, dinamici. Na njoj je da moli i radi, da bude proročki radikalna i spremna na stalno pokajanje, pokoru i obnovu. Na njoj je živjeti nutarnju i vanjsku dimenziju, što je označeno koncilskim dokumentima Lumen gentium i Gaudium et spes. Pod pojmom Crkve ovdje se misli na jednu, svetu katoličku i apostolsku, konkretno ostvarenu kao opću i mjesnu Crkvu. Ona je jedan narod, jednak u dostojanstvu, pozivu i poslanju, a različit u službama. U njoj svaki član ima specifičnu odgovornost za istinu evanđelja u životu i naviještanju. Čitav narod je proročki te kao cjelina osjeća muku kompromisa između proročkog navještaja i konkretnog ostvarenja evanđeoskih zahtjeva