Kršćanski razlog nade - odgovor na čovjekovo traženje smisla života

Abstract

U članku se polazi od tvrdnje da suvremenog čovjeka ne karakterizira toliko odsutnost smisla koliko fragmentarnost ili sinkretizam raznolikih smislova, nedostatak jednog smisla koji bi povezao čovjekova rascjepkana traženja. U takvoj duhovnoj situaciji kršćanska nada može biti ujedinitelj raspršenih smislova i često isključivih vrednota. Ona se smješta između očaja koji sputava djelovanje za budućnost i preuzetnosti koja umišlja da će budućnost biti samo ljudski proizvod. Kršćanska se nada ne temelji ni na apokaliptičkim ni na revolucionarnim očekivanjima, nego na preobrazbenoj snazi uskrsnuća. Preobrazba koja dolazi od Boga ne niječe prošlo niti se transponira jedino s onu stranu smrti, u vječno, nego na temelju prošloga  unosi novost koja se prepoznaje u tragovima križa. Kršćanska nada je i s onu stranu onoga što se očekuje, a nije za očekivanje, ali i onoga očekivanoga za koje računamo da će se prirodno dogoditi. Njezin objekt nije ostvarenje opredmećene budućnosti, nego nada da će Bog ispuniti svoje obećanje vjernosti ljubavi. Ona je nada neočekivanoga i nenadanoga, ali konkretizirana ne kao ispunjavanje vlastitih želja, nego kao solidarna nada za bližnje. Na Isusovu primjeru ona daruje smiraj vjeri. Ne poznaje paniku, ni vječnu osudu drugih ali ni samoosudu.