Politička dimenzija biblijske vjere u Starom zavjetu

Abstract

Svrha je ovog rada da iznese na vidjelo političku dimenziju biblijske vjere u Starom zavjetu. Pod tim vidom temeljito je prostudirano nekoliko važnih segmenata Starog zavjeta: biblijski Izlazak, ministerij proroka, zakoni i ustanove koji štite prava siromaha i obespravljenih. U obradi tekstova autor se služi povijesno-kritičkom metodom. Iz ovog istraživanja jasno i nedvosmileno proizlazi da biblijskoj vjeri pripada političko značenje. Zapravo biblijska poruka navještaj je primata ljubavi, koja je otvaranje i darivanje sebe drugima. Ali autentična ljubav ne ostaje u sferi dobrih nakana ili osjećaja, nego teži da se prevede u akciju. To znači da biblijska poruka nije puka ideologija, nego društveni akcijski program. Ona predlaže vrijednosti koje se trebaju oživotvoriti. Politički vid spasenja u Starom zavjetu izranja na vidjelo posebno u oslobođenju židovskog naroda iz egipatskog sužanjstva. Događaji Izlaska su od značenja u najširem teološkom smislu. Posvješćuju nam Božje zahvaćanje u ljudsku povijest, njegovu brigu za sudbinu njegova naroda, Božju opciju za siromahe i potlačene. Pozivaju nas i potiču na obranu i ponovno zadobivanje važnih ljudskih vrednota: slobode od ropstva i oslobađanje od svih oblika potlačenosti. Polazeći od iskustva Izlaska, Izrael je počeo svoju svijest o slobodi smatrati dijelom svoje biti, i tražio je slobodu čim je bio potlačen. Nikada se nije mirio s ropstvom. Stari zavjet pozna misao da se Bog zauzima za pravo slabih, siromaha, potlačenih, nepravedno progonjenih, udovica, i siročadi. Bog stoji na strani onih koji su ugroženi, kojima se događa nepravda.