Pravne i bogoslužne odredbe o egzorcizmima

Abstract

Veliki egzorcizam kao liturgijski obred u kojem Crkva, u Kristovo ime, traži da opsjednuta osoba ili predmet budu oslobođeni od Zloga, obnovljen je u Rimskom obredniku De exorcismis et supplicationibus quibusdam koji je objavljen godine 1999. Nakon uvodnog dijela u kojem je protumačena razlika između malih egzorcizama i velikog egzorcizma, u ovom radu autor pobliže opisuje koje odlike treba imati prezbiter kako bi mu mjesni ordinarij mogao dati posebno i izričito dopuštenje za vršenje velikog egzorcizma. Budući da se veliki egzorcizam može moliti samo nad osobom za koju se s moralnom sigurnošću utvrdi da je opsjednuta od zloduha, pokazani su načini izvanrednih sotonskih djelovanja, te znakovi prema kojima se može prepoznati opsjednuće. Prigodom vršenja egzorcizma egzorcistu može molitvenu potporu davati izabrana skupina vjernika, a tijekom obreda zabranjena je nazočnost svih oblika sredstava društvenog priopćivanja. U obnovljenom obredu egzorcizma na važnosti je dobio osobito prozbeni (deprekativni) oblik molitve, a također i znakovi kao što su škropljenje blagoslovljenom vodom, znak križa, polaganje ruku i dahnuće prema opsjednutomu. Moguće prilagodbe, koje su ostavljene mjerodavnosti biskupskih konferencija, između ostalog predviđaju i izdavanja Pastoralnog direktorija o uporabi velikog egzorcizma. U obredniku je odobren i jedan egzorcizam koji se može primijeniti u vrijeme velikih suprotstavljanja i progona Crkve, a odobrene su i molitve koje vjernici mogu privatno moliti kako bi se zaštitili od Zloga.