Europa i "kršćanski svjetonazor" kod Romana Guardinija

Abstract

Duboko svjestan ograničenja i neprikladnosti školske (neoskolastičke) teologije svojega vremena, katolički teolog i filozof religije Romano Guardini dao je, počevši od Prvoga svjetskog rata pa sve do Drugoga vatikanskog sabora, značajan prinos nastojanjima da se u katoličkoj teologiji probije nova teološka misao. Koristeći se pojmom ‘kršćanski svjetonazor’ (Weltanschauung), definiran kao obostrani susret vjere i svijeta, naš autor nastoji ostvariti plodan suodnos kršćanske objave i ljudskog života, vjere i kulture. U prvom dijelu rada analizira se teološka kritika moderniteta te istražuju posljedice ideje autonomije novoga vijeka. Izlaz iz društvene i duhovne krize Guardini vidi u ispravnom postavljanju odnosa između autonomije i transcendencije. On se zalaže za nadilaženje podjele između politike i etike, te vidi značenje političkoga kao odgovornost za cjelinu. U drugom dijelu rada iznose se neka autorova razmišljanja o izvorno kršćanskom značenju i pozivu Europe. Zbog svojega povijesnog iskustva (tehnički napredak, ideja slobode, dva svjetska rata, itd.), zadaća Europe je pronaći ravnotežu između znanosti, tehnike, moći i odgovornosti za cjelinu. Ovaj rad završava nekim aktualnim upitima koji proizlaze iz Guardinijeve teološke misli i upućeni su današnjoj Crkvi i teologiji u kontekstu europskih integracija.