Učiteljska kompetencija biskupskih konferencija nakon II. vatikanskog sabora

Abstract

Drugi vatikanski sabor definira biskupsku konferenciju kao “neku vrst skupštine (coetus) na kojoj sveti pastiri nekog naroda ili područja zajedno izvršavaju svoju pastirsku službu (munus pastorale) kako bi tako promicali veće dobro koje ljudima pruža Crkva, osobito pomoću onih oblika i metoda apostolata koji više odgovaraju sadašnjim prilikama” (CD 38 § 1). “Odluke (decisiones) biskupskih konferencija, ako su donesene zakonito i dvotrećinskom većinom glasova onih biskupa koji na konferencijama imaju pravo odlučivanja, te ako ih odobri Sveta Stolica (recognitare), pravno obvezuju samo u onim slučajevima koje predviđa opće pravo ili posebna odredba Apostolske Stolice, donesena njezinom vlastitom pobudom ili na zamolbu samih biskupskih konferencija” (CD 38 § 4).