Dodatak-Razgovor s Józefom Niewiadomskim

Abstract

PETRUŠIĆ: Zahvaljujem Vam na poklonjenom vremenu koje ste izdvojili za ovaj razgovor u povodu znanstvenog simpozija što ga organizira KBF Sveučilišta u Splitu, a čija je tema Antropološka i religiozna dimenzija žrtve. Žrtve su najčešće plod nečijeg nasilnog djelovanja. Vi ste na ovom simpoziju predstavnik innsbruške teološke škole koja je iznjedrila dramatsku teologiju, koja se bavi problematikom nasilja, i to onim nasiljem koje se nalazi na biblijskim stranicama, a često je pripisano i samom Bogu. Možete li nam, za početak, ukratko podcrtati glavne ideje i uvide dramatske teologije kad je u pitanju nasilje prikazano na biblijskim stranicama?

NIEWIADOMSKI: Kao prvo, istaknuo bih razliku između tradicionalne i dramatske teologije. Tradicionalna je teologija uglavnom utemeljena na filozofiji i na konceptu istina koje su poprilično statične. Dramatska teologija vidi povijest kao nesvodivu na jedan jednoznačan pojam, te promatra povijest u njezinim dramatičnim trenutcima i razdobljima. To znači da se iza biblijske objave uvijek nalazi proces samoobjave Boga, i ljudi razumiju tu objavu iz različitih kutova, iz različitih uloga i uvijek drukčije situacije. I ne možemo svesti različite situacije na samo jednu sliku. To je razlog zašto dramatska teologija ozbiljno uzima kritiku religije i kritiku objave, kao biblijski proroci koji kritiziraju slike o Bogu koje su pristune u izrelskom narodu..