Dei Verbum - recepciji otvoreno teološko promišljanje Objave

Abstract

Shvaćajući recepciju kao prihvaćanje, istraživanje, tumačenje i primjenu određenih tekstova ili dokumenata i nastojeći istražiti recepcijske mogućnosti Dogmatske konstitucije o božanskoj Objavi II. vatikanskog koncila, potvrđene u različitim teološkim disciplinama poslijekoncilskoga vremena, autor ovog rada donosi najprije kratak povijesni prikaz crkvenoga govora o Objavi, konstatirajući da Konstitucija predstavlja onodobnu recepciju crkvenoga uvjerenja i teološkoga promišljanja o Objavi na razini saborskoga izjašnjavanja o ključnim stvarnostima suvremenosti Crkve. U drugomu koraku opisuje složenu povijest oblikovanja Konstitucije koja potvrđuje recepcijsku otvorenost Crkve na način predlaganja, rasprava, dorade i prihvaćanja njezinih iskaza, što postaje hermeneutički obzor svih daljnjih recepcijskih nastojanja u odnosu na ovaj dokument. Nakon toga izdvaja tri najplodnija vida za recepciju Konstitucije u daljnjim teološkim promišljanjima i življenju stvarnosti Objave: narativni izričaj, povijesno poimanje Objave i njezin prikaz u osobnim pojmovima. Narativnim rječnikom Konstitucija ostaje otvorena mnogostrukoj potencijalnosti izričaja, koja zahtijeva daljnja istraživanja i sazrijevanja, odnosno po njemu je Konstitucija perspektivni i asertorni, a ne definitorni dokument. Povijesnim poimanjem Objave Konstitucija ostaje kod pisamskoga i utemeljujućega poimanja, ustrajava na događajnosti Objave, njezinoj povijesnoj ukorijenjenosti i protežnosti, čime stvara preduvjete pluralnom shvaćanju objaviteljskoga događanja. U svojoj povijesnosti Objava se očituje kao očitovanje teološkoobjaviteljskih elemenata i smislova u svim drugim elementima i smislovima. Ona je sama znak vremena i otvorena uvijek novim znakovima vremena, odnosno trajno je događanje posredovanja i tumačenja. Bez toga bi ostala zatvorena u prošlost, a njezina bi se recepcija svela na ponavljanje često više nerazumljivih i s konkretnim povijesnim trenutkom nepovezivih iskaza. Kao vrhunac recepcijskih mogućnosti koncilskog poimanja Objave autor izdvaja prikaz Objave u osobnim pojmovima. Objava je osobni i trajni dijalog Boga i čovjeka, čovjeka i Boga, nošena je ljubavnim dinamizmom i shvatljiva je samo u kontekstu poslušne vjere od strane čovjeka. Sve su recepcijske mogućnosti ovoga dokumenta povezane i isprepletene te su i same plod recepcije i odgovaraju naravi same Objave, što autor ističe u zaključnom sažimanju ovoga rada.