Iskustvo smrti u civilizaciji metafizičkog individualizma

Abstract

Obzor u kojemu se u suvremenoj filozofiji promišlja umiranje i smrt jest ontoantropološki individualizam. On je inspiracijiski izvor i metafizicki temelj novovjeke zapadnjacke civilizacije s osebujnom senzibilnošcu za egzistencijalne probleme covjekova individualnog postojanja. Nakon uvodnih poglavlja u kojima se promišlja neutraliziranje besmislenosti umiranja i smrti u ’samorazumljivim’ kozmickim i prirodnim zakonitostima nastajanja i nestajanja svega što jest, te reflektira iskustvo smrti u politicko-državnoj zajednici kao ’drugom kozmosu’, razmatra se smrt u obzoru probudene i oslobodene individualnosti i egzistencijalne hermeneutike, inspirirane fundamentalnom ontologijom, kako je zasnovana u Heideggerovu djelu “Bitak i vrijeme”. Razmatranje o smrti u suvremenoj filozofiji završava u znaku pitanja: je li zapadnjacka civilizacija, utemeljena na metafizickom individualizmu, civilizacija smrti ili civilizacija života?