Određivanje nastanka smrti, transplatacija organa

Abstract

U radu se iznosi tijek predsmrtnog ponašanja bolesnika koji svjesno doživljavaju smrt. Raspravlja se o bolesnicima s jakim bolovima u završnoj fazi neizljecivih malignih bolesti, te o eutanaziji. Kako se nalazimo u vremenu kad se pocinje ispunjavati davna želja lijecnika da se bolesni organ može zamijeniti zdravim, govori se o metodama ustanovljavanja smrti, gdje se smrt mozga uzima kao siguran znak smrti covjeka, dok neki drugi organi u tijelu još mogu funkcionirati. U ovakvim stanjima gdje se smrt mozga utvrduje egzaktnim klinickim i laboratorijskim metodama, neki se organi umjetnim nacinom mogu održavati kratko vrijeme toliko da se mogu eksplantirati i transplantirati drugom covjeku.