Predgovor

Abstract

Protekla godina Velikog jubileja kršćanstva bila je povodom raznovrsnih teoloških i crkvenih promišljanja budućnosti kršćanske vjere u uvjetima današnjih dubokih društvenih previranja, sve prisutnijeg moderniteta, krize tradicionalnih oblika crkvene religioznosti te raskoraka između Evanđelja i moderne kulture življenja. Na razmeđu vremena, a u kontekstu religijskog pluralizma, potiskivanja vjere u sferu privatnosti i sve slabije relevantnosti duhovnoga općenito, kršćanskom se vjerniku neminovno nameće pitanje: kako danas na prikladan način otkriti i aktualizirati potencijale kršćanske poruke spasenja? Na koji način iznositi radosnu vijest da ona u susretu s našom životnom stvarnošću pokaže svoju objediniteljsku snagu smisla te svojom istinom, ljubavlju i nadom prožme, pročisti, uzdigne i oplemeni naše živote i sveukupnu ljudsku djelatnost. Zahtjev postavljen prvoj kršćanskoj zajednici čini nam se i danas osobito aktualnim: “Štujte u svojim srcima Krista kao Gospodina, uvijek spremni na odgovor svakomu tko vam zatraži razlog nade koja je u vama” (1 Pt 3,15).