Obnoviteljski kontrast: 'klasični' (naslijeđeni) i 'novi' pristup u oblikovanju župnog pastorala

Abstract

Kad se nalazimo u vremenskim raskrižjima kao što je prijelaz iz stoljeća u stoljeće, obično se svode ’računi’. I Crkva promišlja svoj dvijetisućljetni biti i djelovati. Ovaj rad, potkrepljujući svoje tvrdnje podacima veoma svježih istraživanja vjerske situacije u Hrvatskoj sugerira da je potrebno 1. propitati neke temeljne koncepte u pastoralnih djelatnika, kao što su oni o čovjeku, Bogu Isusa Krista, o Crkvi i sakramentu; 2. nekim područjima crkvenog djelovanja dati prednost, kao što su odrasli, obitelj, sveučilištarci te rubne i posebne skupine; 3. učiniti pomak u načinu rada u pravcu personalizacije, tj. da se anonimnost i masovnost preokrenu u korist subjekta i njegova udjela i suodgovornosti u životu i radu kršćanske zajednice, tako da se ozbiljno uzmu strukture suodgovornosti kao što su različita vijeća te strukturiranje župe kao ’zajednice zajenica’; 4. da se Crkva društveno pozicionira kao subjekt koji sudjeluje u izgradnji društvenog vrijednosnog ozračja te su zato važne njezine poruke i strukture solidarnosti, proročka kritičnost unutar nje same kao i prema društvu, razumljiva i komunikacijski dobra prisutnost u medijima te trajan dijalog s kulturom. Takvim usmjerenjima vjerujemo da je moguće približavati se sve više identitetu ’biti Isusov sljedbenik i njegova Crkva’.