Predgovor

Abstract

U svojem djelu Isus kroz stoljeća. Njegovo mjesto u povijesti kulture (Ziral, Mostar, 1977.) Jaroslav Pelikan, američki povjesničar i teolog, uspio je pobrojati 18 slika ili modela o Isusu u dosadašnjoj povijesti kršćanske teologije i duhovnosti. Jasno, riječ je o komplementarnim slikama koje zapravo svjedoče o neizrecivoj značenjskoj dubini i neiscrpljivom egzistencijalnom bogatstvu otajstva Isusa Krista. Svaka značajnija promjena društvenih prilika i stilova te kulturne senzibilnosti nosila je sa sobom daljnje propitivanje značenja događaja Isusa Krista, otvaranje novih perspektiva, a time i privilegiranje govora o određenom Kristovom liku. Nešto slično događalo se i s govorom o Bogu. Već na razini same biblijske objave uočljivi su trajni pomaci u poimanju Boga. Tijekom dugog vremenskog raspona Starog zavjeta slika o Bogu se mijenja, produbljuje i upotpunjuje, i to uvijek u ovisnosti o povijesnim i kulturnim prilikama u kojima je izraelskom narodu bilo dano živjeti svoj odnos s Bogom. Objava Božja događala se uvijek u kontekstu. Tako npr. u vremenima nomadskog načina života u Izraelovu poimanju i govoru o Bogu prevladava lik Boga vođe i pratioca naroda u njegovim mukotrpnim i često vojničkim sukobljavanjima praćenim traganjima za novim pašnjacima. Sjedilački, a time i agrarni način života pridonio je iskustvu Boga koji ravna vegetacijskim ciklusima i općenito prirodnim fenomenima. Možemo također spomenuti i vrijeme egzila, kada je Izrael ostao bez Hrama i zemlje, a Jahve naizgled ustuknuo pred imperijalnim silama onog vremena i njihovim božanstvima. Tada teologija i proroci Izraela, pokušavajući razotkriti teološki smisao tragične povijesne situacije židovskog naroda, uspijevaju u svjetlu naslijeđene vjere, ali i uz pomoć osobnih Bogom darovanih uvida definitivno afirmirati u narodu Jahvinu monoteističku jedincatost te još više produbiti poimanje o njegovom univerzalnom stvaralačkom djelovanju.