Govor o Bogu i kontemplacija

Abstract

U ovom radu autor u nekoliko koraka pokušava uočiti i izložiti ulogu i važnost kontemplacije u govoru o Bogu. Kako bismo odredili osnovne aspekte kontemplativnoga govora o Bogu, nužno se u prvom dijelu osvrnuti na širi lingvistički kontekst današnje kulture i razloge krize crkvenoga govora o Bogu. U tom smislu analiziraju se neki temeljni elementi prekida komunikacije između Crkve i današnjih ljudi kao što su: moderna filozofija jezika koja niječe ontološku utemeljenost religioznoga govora o Bogu, novovjekovni znanstveni obzor pitanja o Bogu, isticanje važnosti religioznog iskustva, prigovor da je crkveni govor ideološki i odveć afirmativan, kao da bi se o Bogu sve znalo.  U drugom dijelu rada, pošavši od pojmovnog određenja kontemplacije kao molitvenog puta do iskustva Boga, autor osvjetljava kontemplativni obzor govora o Bogu. Govor o Bogu mistične kontemplacije oslanja se na iskustvene temelje i pokazuje praktični put do iskustva Boga. Kontemplacija kao mjesto učenja govora o Bogu susreće posljednju zbilju sa stavom poštovanja i učena neznanja, ljubavne pozornosti i poklonstvene šutnje, intuitivnog saznanja i doksologije. Kontemplativni obzori govora o Bogu potvrđuju prvo i trajno hermeneutsko načelo religioznog jezika: proporcionalno s rastom ljubavi raste i spoznaja o ljubljenome.