Objava kao ljubav. Novi poticaji za suvremenu teologiju iz Enciklike Deus caritas est Benedikta XVI.

Abstract

Uključujem se u program Skupa koji je organizirao Katolički bogoslovni fakultet u Splitu s izlaganjem koje će se pozabaviti najavljenom temom, naime temom “Objava kao ljubav”. Temi ne pristupam nekom strogom fundamentalnoteološkom metodologijom koja bi prezentirala neki posebni način shvaćanja Objave, primjerice, povijesnim horizontom, ili utemeljiteljskim, transcendentalnim hermeneutičkim ili kontekrustalnim modelima. Moj je cilj puno umjereniji. Prigoda mu je objava prve enciklike Benedikta XVI. Deus caritas est, koja želi predstaviti sjaj kršćanske istine ljubavi refleksijom o traženju ‘središa’ same vjere. Vjera nije nekakva etiča odluka ili neka velika ideja, nego susret “s jednim događjem, jednom Osobom, koja životu daje novo obzorje, a time i odlučno usmjerenje. U središtu kršćanske vjere nisu nove ideje nego "utjelovljena ljubav Boga", Isus Krist koji utjelovljuje pojmove i omogućuje otkrivanje sve novosti slike Božje koja se odražava u čovjeku kao slici; dakle, Bog-Ljubav je temelj, prospektivna točka i tko Objave. Točka i tko Objave. Istraživanjem upravo "središta" kršćanske vjere, koje se sastoji u Objavi kao Ljubavi, moguć je ukazati na nek epoticaje za teološku misao, a pozorno čitanje papinske Enciklike veliki je poticaj za nastavak onoga što je, nakon II. vatikanskog, teologija započela ostvarivati sa značajnim uspjehom.