Kristova žrtva na križu i na našim oltarima

Abstract

Članak obrađuje odnos i povezanost Kristove smrti (žrtve) na križu s Posljednjom večerom kao njezinom obrednom anticipacijom te s euharistijskim slavljem koje je sakramentalno ponazočenje kalvarijske žrtve. Polazi se od općenitog pojma žrtve, ističući da postoji neka povezanost između toga pojma u povijesti religija, židovske vjere i kršćanstva. Čitav Isusov život valja razumjeti kao put prema smrti na križu, koja je jedinstvena otkupiteljska žrtva za čovječanstvo. Riječi s Posljednje večere “ovo je moje tijelo koje se za vas predaje” i “ovo je moja krv koja se za vas prolijeva”, Isus koristi u žrtvenom smislu. Tako je njegova Posljednja večera s učenicima prethodno obredno izvršenje krvne žrtve na križu. Posljednja večera dugo je očekivan čas, u kojem će Isus dati nalog: “Ovo činite meni na spomen.” Nakon toga samo slijedi provedba onoga što taj čas znači: smrt. Na Posljednjoj se večeri zauvijek stapaju predodžbe o žrtvi i gozbi. Ta se povezanost tijekom povijesti razvijala, dok napokon predodžba žrtve nije ušla u predodžbu same gozbe. U biti je Isusove žrtve “za nas” to da je On naša hrana. Dati se Ocu i dati se nama – za njega je jedna te ista stvarnost.