Pastoralno iskustvo s bolesnicima i umirućima

Sažetak

 Nadam se da u ovom koreferatu ne očekujete nikakve brojidbeno-odnosne podatke o umrlima po našim župama, poglavito gradskim i prigradskim, a koji umrli jesu ili nisu pastoralno duhovno proviđeni pred svoju smrt. Ipak ću usput spomenuti da je među onima kojima je, kako kažemo, bio crkveni sprovod, osjetno veći broj onih koji su umrli bez sakramenata umirućih, nego onih koji su umrli primivši ih.91 O brojidbenom odnosu u našoj nadbiskupiji mogao bi nam više i određenije kazati generalni vikar dr. Josip Delić, koji vodi brojidbeno-odnosne podatke u našoj nadbiskupiji, a malo širu i dublju raščlambu tog stanja, vjerujem da bi nam mogao ponuditi dr. Ivan Grubišić, koji ovu pojavu motri u širem obzorju religiozne sociologije, ili naš prof. Željko Mardešić. U ovom koreferatu želim govoriti upravo o onome što stoji u naslovu, što daje uvid u vrednovanje ovakvog svojevrsnog, ili pak osnovu za jedno ovakvo ili puno bolje i učinkovitije pastoralno djelovanje. Nadam se da ne griješim ako kažem da je čitava Biblija kao Božja riječ i Božja poruka za nas - zapravo ljudski zapis ljudskog drugovanja i prijateljevanja s Bogom. A svako prijateljevanje i drugovanje, u većoj ili manjoj mjeri, upisuje se i urezuje u čovjekovo srce, nutrinu. Ono se posprema u neizbrisivo pamćenje, koje osobu, u većoj ili manjoj mjeri, neizostavno obilježava osjećajem spašenosti. Upravo ovaj pospremljeni i neizbrisivi sadržaj nazivamo vjeroiskustvom. I upravo ono postaje najvrjednijim i najuvjerljivijim priopćenjem, komunikacijskim sadržajem svake kateheze i svakog pastoralnog djelovanja.