O mjestu i ulozi proučavanja religija unutar studija katoličke teologije

Sažetak

 Nakon što su u uvodnom dijelu skicirani temeljni elementi radikalnog pomaka koji karakterizira suvremeno shvaćanje i odnos kršćanskih crkava, a posebice Katoličke crkve prema religijama, autor ustvrđuje kako je “auditus religionum”, odnosno osluškivanje religija jedan od konstitutivnih elemenata teološkog procesa. Potom u prvom dijelu propituje veoma napetu povijest odnosa teologije i povijesno-komparativnog studija religija, kako na prostoru protestantske, tako i na prostoru katoličke teologije. U drugom dijelu i autor pokušava odgovoriti na pitanje kakav znanstveni, neteološki studij povijesti religijskih tradicija čovječanstva bi danas bio najsvrsishodniji unutar institucionalnog studija teologije. Nosivim elementima jedne teološki normativne teologije religija, koja nužno nastoji oko što skladnije artikulacije Kristova događanja i različitih oblika povijesnih iskustava druženja Boga i čovjeka na područjima religijskih tradicija, posvećen je treći dio studije. Takva jedna teologija religija upućena je na metodološko uvažavanje i empatijsko osluškivanje rezultata prethodno opisanog znanstvenog studija povijesti religija kako bi mogla ispravno vrednovati obogaćujuće, ali i negativne elemente religijskih tradicija. U završnici autor razmišlja o teološkom utemeljenju strukturalne potrebe cjelokupne katoličke teologije da se ubuduće na razini svih svojih traktata, a ne samo unutar jedne izričite teologije religija, otvori iskustvima kondenziranim u religijskoj povijesti čovječanstva. On pritom ukazuje kako, interpretirajući izvorna religijska iskustva u svjetlu objavljene dubinske logike Božjeg otajstva, teologija u religijskim tradicijama zacijelo može pronaći autentično življene vrijednosti i izvorna iskustva susreta s božanskim koja su u stanju kršćansku percepciju božanske i ljudske stvarnosti obogatiti novim uvidima i nadahnućima za oblikovanje vlastite prakse.