Psihologija srama: Glavni psihologijski i kulturološki vidovi

Sažetak

Članak donosi kratak pregled emocije srama pod psihološkim i osobito kulturološkim gledištem. Također se dotiče osjećaja skromnosti koji je povezan sa stidom. Oboje, i skromnost i stid, prisutni su u čitavom ljudskom rodu, pomažući izgradnji “društvenih ugovora” koji se prenose, spoznaju te uključuju norme ili neko kršenje pravila ili običaja, osobito povezanih s emocionalnim i osobnim područjem, ‘seksualnim’ ili ‘intimnim’, a koja su općenito prihvaćena. Stid je povezan s moralom i društvenim osjećajima, budući da oni duboko odražavaju pravila i standarde društva o kojem je riječ. Sram može igrati značajnu ulogu u psihopatologiji, u izraženijem obliku može pridonijeti psihopatološkom razvoju nekih poremećaja, poput primjerice depresije ili poremećaja prehrane, poput anoreksije. Iskustvo srama uključuje snažne osjećaje nelagode s različitim varijacijama od osobe do osobe. Oni su često popraćeni somatskim i psihološkim pojavama, s izvanjskim očitavanjima, koja su izvan kontrole: neverbalnom komunikacijom kao što su pogledi, grimase, uzdisanje, spuštanje pogleda, itd. Sram, dakle, proizlazi iz gubitka odgovarajuće slike o sebi u javnosti i gubitka samopoštovanja, pokreće mehanizam ‘kompleksa manje vrijednosti’, što ugrožava identitet osobe. Kada je narušena slika o sebi, osjećaj srama koji se javlja iznimno je snažan te izaziva patnju. Naposljetku, neke tendencije unutar naše kulture ili društva mogu navesti pojedinca da se srami što se srami, a rezultat je da sram postaje prilika za iskupljenje te osobni i zajednički rast.