Pavlova uporaba športskog rječnika i metafora. Ciljno usmjereno ljudsko/kršćansko djelovanje

Sažetak

Kao baštinik i dobar poznavatelj helenističkoga svijeta u čiju kulturu
spada i organiziranje raznih športskih natjecanja, Pavao je jedini
novozavjetni pisac koji obilnije rabi športsku metaforiku u izricanju i
prenošenju svojih stavova i teoloških ideja. Autor u ovomu radu književnom
i kontekstualnom analizom istražuje sve športskim motivima
bogatije Pavlove tekstove (1 Kor 9,24-27; 1 Sol 2,1s.19; Fil 1,27-30;
2,16; Gal 2,1s; 5,7; Fil 3,12-16; 4,1.3; Rim 9,16; 15,30), uočavajući
njihovu povijesnu ukorijenjenost i misaonu nosivost. Gotovo svi tekstovi
sa športskom metaforikom – a Pavao je rabi u gotovo svim svojim
izvornim spisima, od prvoga do posljednjega – premda ne na isti
način i s istom težinom, odražavaju Pavlova parakletska, posebno
auto-egzemplarna nastojanja u oblikovanju kršćanskoga ponašanja
svojih naslovnika. To je ponašanje kao i Pavlov život i vjerovjesničko
djelovanje obilježeno pravilnom uporabom slobode koja ne zaobilazi,
već integrira odricanje, samosvladavanje i disciplinu; maksimalnom
zauzetošću, upornošću i trudom; dinamikom koja se probija od
starta do cilja, računajući i s neuspjehom; koncentriranošću na bitno;
odvažnošću, neustrašivošću i nadom; pravilnošću i poštivanjem pravila;
vođenjem računa o drugom i drugačijem u poštivanju svakoga;
uvježbanošću, borbenošću i izdržljivošću sve do smrti; ciljnom usmjerenošću
svekolikog ljudskog/kršćanskog djelovanja. Športskom metaforikom,
posebno vrlo čestom metaforom trčanja, a onda i šakanja,
Pavao insistira na ciljnoj usmjerenosti kršćanskoga života koji nikada
nije siguran u uspjeh i koji uvijek strepi pred mogućim neuspjehom.
Šport kao ni vjera ne poznaju sustav osiguranja i sigurnosti. Maksimalna
zauzetost oko cilja, rad na sebi i usmjerenost života samo su
pretpostavke kojima ljudi otvaraju prostor Bogu za ostvarenje njegovih
obećanja. Konačni uspjeh kršćanskoga života stvarnost je konačne
Božje prosudbe i u konačnici njegove milosti. U kršćanskom životu,
za razliku od športa, nagradu ne dobiva samo najbolji pojedinac, nego
svi koji stignu do cilja. Naime, i kada rabi športske metafore, Pavao
ih modificira i udaljava se od njih svojim uvjerenjem o Božjem spasiteljskom
zahvatu u Kristu. U zaključku autor ističe Pavlovo uočavanje
povezanosti i sličnosti/istosti športskog i vjerničkog ponašanja. Šport
promiče samopouzdanje, određene vrijednosti, norme i ideale, poštivanje
pravila, timski rad, hrabrost, odvažnost, duh pobjede i gubitništva,
vježbanje volje u svakom smislu, a bez toga ni vjera u Boga koji
se objavio u Kristu, a posebno njome prihvaćen vjernički način života
ne mogu opstati. U športskoj težnji koja se u suvremenom olimpijskom
duhu definira kao uvijek jače, više i brže moguće je, pavlovskim
pogledom, vidjeti horizont transcendentnog iskustva i želje, odnosno
eshatonske usmjerenosti vjerničkih nastojanja i života. Šport je za
Pavla, kao i život, zauzetost oko cilja koji je u budućnosti, ali Božjoj i
u konačnici o Bogu ovisnoj. unlike in sport, the reward is not given only to the best individual,
but to all who reach the goal. Namely, even when using the sports
metaphors, Paul modifies them and moves away from them in accordance
with his conviction of God’s salvation in Christ. In conclusion
the author points out Paul’s observation of the connection and
similarity/sameness of sports and religious behaviour. Sport promotes
self-confidence, certain values, norms and ideals, respecting
the rules, team work, boldness, courage, the spirit of victory and
loss, exercising will in every sense, and without it, faith in God that
is revealed in Christ cannot survive. In the sports aspiration that is
defined in the contemporary Olympic spirit as ever stronger, better,
faster, by Paul’s view, it is possible to see the horizon of transcendent
experience and wish, i.e. the eschatological orientation of the
believers’ endeavours and lives. For Paul, sport, just like life, is a
commitment to the goal which is in the future, but in the future of
God and ultimately dependent on God.