Osobno i društveno u suvremenom govoru o istočnom grijehu
Elementi jednog mogućeg sustavnog tumačenja istočnog grijeha
Sažetak
Nakon što je orisao novija razmišljanja učiteljstva i teologije na temu istočnog grijeha, autor dolazi do zaključka da ta vjerska istina, ako želi sačuvati svoju egzistencijalnu težinu, treba biti nužno podvrgnuta jednom reaktualizi-rajućem tumačenju koje uvažava svetopisamski i tradicijski poklad, s jedne strane, ali i suvremenu evolutivnu sliku svijeta s kojom ne bi trebalo biti u sukobu. Stoga autor pokušava formulirati jedno takvo tumačenje, služeći se nekim elementima koje je iznjedrila suvremena teologija istočnog grijeha, ali uz dodatak i svojih vlastitih gledišta. Tako oblikovani model tumačenja istočnog grijeha temelji se na kombinaciji, s jedne strane, govora o grijehu prvih ljudi, shvaćenom kao odbijanje Božjeg poziva na “drugu”, duhovnu evoluciju, a time i na istovremeno prevladavanje inertnosti određenih genetski kodiranih odgovora na selekcijski pritisak ambijenta kroz povijest te, s druge strane, govora o grijehu svijeta i strukturama grijeha. U svakoj ljudskoj generaciji događa se na određeni način drama početka jer svi ljudi čuju Božji poziv na duhovno sazrijevanje vlastitog konačnog identiteta, ali su istodobno svi suočeni s pritiskom selekcijskog naslijeđa. Razlika, i to ne baš nevažna, između Adamove generacije i drugih generacija jest i u tome što se kod ljudi nakon Adama poziv na duhovno konstituiranje čovjeka kao pojedinca i zajednice sada zbiva pod negativnim pritiskom čovjekova urastanja u jedan svijet ljudskog suživota koji je označen strukturama grijeha nastalih tijekom “povijesti grijeha” čovječanstva. Na posljetku autor skreće pozornost na sadašnje velike izazove i probleme genetike i ekologije na koje istina o istočnom grijehu također baca ponešto svjetla.
