Dijalog i navještaj u vremenu religijskog pluralizma

Abstract

Suvremena pluralizacija svekolikog življenja je veliki izazov kršćanstvu. U ovome tekstu analiziraju se reakcije crkvenog tkiva na pojačano širenje religijskog pluralizma, koji sve očitije postaje nazočan i na nekoć monolitnim kršćanskim prostorima. Od negdašnje objektivne društvene činjenice religijski pluralizam postaje danas za kršćane činjenicom njihove svijesti koja ih suočava s mogučnošću novoga religijskog izbora. Kršćanska je Crkva kao cjelina pozvana posvijestiti svoj odnos prema religijama.

Reakciju Crkve promatra se na tri razine: na razini običnih vjernika, teologije i učiteljstva. Dok su reakcije vjernika i teologa tek skicirane s nekoliko temeljnih poteza, središnji dio teksta posvećen je analizi i interpretaciji stavova katoličkoga crkvenog učiteljstva prema religijama. Ti stavovi okupljeni su oko dvije središnje teme: (I) Spasenjska vrijednost nekršćanskih religija; (II) Dijalog i navještaj. Pritom su uzeti u obzir svi iole značajniji izričaji učiteljstva u kojima je ono od II. vatikanskog sabora pa do u novije vrijeme pokušalo, potaknuto činjenicom religijskoga pluralizma, odrediti kako kršćansko-katoličko shvaćanje religija tako i vrstu odnosa naspram religijama. Analiza pokazuje određenu evoluciju u stavovima crkvenog učiteljstva.