Proroštvo u Bibliji

Abstract

Svrha ovoga teksta je ponuditi sažet prikaz važnijih elemenata proročkog fenomena u Bibliji. Horizont razmišljanja je proročka ukorjenjenost u prostor i vrijeme, odnosno u povijesna događanja i tradicije izabranog naroda, što je platforma njihova odčitavanja Božje poruke i shvaćanja specifične situacije pred Bogom. U prvom dijelu fenomen biblijskog proroštva je smješten u povijesni kontekst, zatim, u pokušaju uočavanja naravi ovoga fenomena, pojašnjena je etimologija pojma prorok i kratko su ocrtana razdoblja proročkog djelovanja u Bibliji. U drugom dijelu pozornost je usmjerena na temeljne karakteristike proročke službe kao bitno određene njihovim specifičnim religioznim iskustvom i dijalektičkom napetošću triju elemenata: novošću Božje poruke, kanonskom tradicijom i konkretnim povijesnim okolnostima kako samoga proroka tako i čovjeka kojemu se obraća. U završnici su izdvojeno promatrana neka važnija životna područja uz koje je bitno vezana proročka poruka i navještaj: kult, politika, socijala, povijest i samo proroštvo. Na svim ovim područjima proroci se očituju kao giganti duha uvijek nove obrade i novog tumačenja Božje objave ad hominem. Zaključno, prorok izranja kao od Boga pozvana, izabrana i korjenito transformirana osoba, odgovorna za spasenje drugih, potpuno raspoloživa Bogu u ostvarenju njegovih planova uvijek usmjerenih spašavanju i integraciji svoga naroda.