Slovenci i kršćanstvo: Teološki vid postmoderne

Abstract

Ljudsko je društvo, osobito u posljednjem stoljeću, doživjelo korjenite promjene. Na kraju ovoga stoljeća ne samo da se očekuje nešto novo, nego se mogu opaziti znaci da se ljudsko društvo nalazi pred globalnim izazovima. Karl Popper kaže da je mišljenje kako svijet neprekidno napreduje zapravo pogrešno. Danas već i drugi filozofi i povjesničari kritiziraju jednostranost novovjekog razvoja, koja se je više ili manje već poljuljala, što potvrđuje i iskustvo stalnih ratova te gospodarskih i socijalnih nesređenosti ili čak bijede u suvremenom svijetu. Vjera u stalan napredak, koju su navijestili neki pravci novovjekovne znanosti, a potom su je zastupale i ideologije ovoga stoljeća, jednostavno se nije ostvarila. Štoviše, čini se da je sada potrebno pozitivni civilizacijski napredak ponovno staviti na vagu i ustanoviti njegovu težinu. U vezi s tim važno je istaknuti da smo vjersku predaju u Kantovskom smislu često primjenjivali na vanjske, pozitivne civilizacijske okvire, a njezine duhovne poruke, koje bi odlučno utjecale na prosuđivanje civilizacijskih promjena, nismo znali unijeti u mehanizme osobnoga i društvenoga planiranja i odlučivanja. Tako smo demitizirali istinitost u kojoj živimo, a nove mitove (znanosti, napretka, tehnike, potrošnje, socijalnih i drugih mehanizama) nismo znali prosuditi i vrednovati u svjetlu vjere, s obzirom na one funkcije koje su još imali u religijskom ili metafizičkom stadiju, o kojima govori Comte.