Kristovsko iskustvo u Novom zavjetu

Abstract

Govor o kristovskom iskustvu koje je zabilježeno u novozavjetnim spisima je sintetičan, iznosi glavne naglaske tog iskustva, a podijeljen je u pet cjelina, upravo kako diktiraju književni rodovi i “životni smještaj” novozavjetnih spisa. Sinoptička evanđelja nude opis kristovskog iskustva koje nastaje u susretu s povijesnom osobom Isusa iz Nazareta, koje je protumačeno na horizontu vjere u uskrsnuće od strane onih koji su prihvatili Krista i krenuli za Njim. Djela apostolska govore o kristovskom iskustvu vjere Pracrkve u njezinu formiranju i prvim koracima navještaja uskrsloga Krista, kako u židovskom, tako i u poganskom ambijentu. U autentičnim pavlovskim spisima susrećemo se s Pavlovim osobnim iskustvom koje je rođeno u susretu s Uskrslim, koje ga je u potpunosti zahvatilo, promijenilo sva dotadašnja uporišta njegove osobnosti i učinilo ga gorljivim navjestiteljem Proslavljene Kristove nazočnosti u svijetu i u životu onih koji su navještaj Krista prihvatili kao Božju snagu sposobnu mijenjati njihove živote. Deuteropavlovski spisi progovaraju o kristovskom iskustvu koje se formiralo Pavlovim navještajem, ali koje je zbog novih životnih okolnosti u mnogim svojim dimenzijama došlo u krizu. Riječ je o aktualizaciji kristovskog iskustva novim kozmičkim, eklezijalnim i liturgijskim kategorijama.