Pojam duhovnog iskustva

Abstract

U određenom smislu duhovno iskustvo je općenit pojam, te se čini da nisu potrebna nova pojašnjenja: svijet je za nas objekt iskustva ili posjedujemo iskustvo bolesti, radosti, ljubavi. U svim tim slučajevima dolazimo u doticaj sa stvarnošću iz kojeg nastaje jedna osobita percepcija stvarnosti: to je ono što nazivamo iskustvom. Iskustvu nije potrebno opravdanje: naša osjetila ukorijenjena u tijelu ili sama naša tjelesna osjetljivost posreduju između naše svijesti i zahvaćene stvarnosti. S većom preciznošću mogu se studirati mehanizmi i veze koje strukturiraju doživljene spoznaje ili, kako kažu fenomenolozi Husserlove škole, “jedinstva svijesti” koja čine iskustvo, ali temeljna poimanja proizlaze iz osjećaja života: vidim, osjećam se loše, radujem se, ljubim. Ostaje ipak jedan veliki upit: možemo li doživjeti iskustvo cjelokupne stvarnosti, čak i one koja se po sebi ne nudi osjetilima te nije neposredno povezana s tjelesnošću? Kako bismo odmah ušli u problematiku, pitamo se: možemo li imati iskustvo duhovne stvarnosti, Boga, njegove milosti, vjere koja je “Očev dar” (Iv 6,65)? Radi se o pitanju koje se ne može lako odbaciti, budući da mnoge osobe vrijedne povjerenja tvrde da su imale duhovno iskustvo, pružajući visoko vrijedna svjedočanstva. U čemu bi se dakle sastojalo njihovo iskustvo? Odgovor na ta pitanja zahtijeva pomno ispitivanje područja iskustva. Istina je da neposredno životno iskustvo čini temelj svake daljnje potrage, no ova se proširuje na ispitivanje raznih vrsta iskustava, koja više nemaju istu neposrednost. Iskusiti mržnju ili ljubav prema nekoj osobi jest složeno iskustvo, u koje ulaze akumulirane spoznaje, vrijednosni sudovi te čini biranja ili prihvaćanja. Najprije ćemo dakle nastojati objasniti pojam iskustva koje je povezano s mnogostrukim područjima stvarnosti.