Pogled na današnju crkvenu praksu, pastoralne strukture i modele

Abstract

Nakon definiranja crkvene prakse, pastoralnih struktura i modela, autor navodi bitne značajke postojeće crkvene prakse. S jedne strane, ukazuje na: klerikalnu koncipiranost pastorala, usredotočenost na pojedinačna i prigodna crkvena slavlja i događanja, na preveliku usredotočenost na kršćane osnovno-školskog uzrasta. S druge strane, upozorava na nedovoljno nazočnu socijalno-karitativnu dimenziju i razvijenu svijest dobrovoljnosti, te na prenaglešenu prisutnost elemenata tradicije i folklora u pastoralnom djelovanju. Razloge sporosti osnivanja i slabog funkcioniranja pastoralnih struktura vidi u višestoljetnom klerikalnom konceptu pastorala, u ostacima feudalno-klerikalne uloge biskupa i župnika, u nepostojanju iskustva demokracije u društvu i Crkvi, te u prenošenju odgovornosti vjernika laika na klerički dio Crkve. Istodobno ukazuje na nepostojanje određenih savjetodavnih struktura. Ujedno ukazuje na to da u Hrvatskoj prevladavaju pastoralne strukture obvezatnog profila koje su nerijetko samo formalnog i predstavničkog karaktera. Od tri postojeća pastoralna modela “malog stada”, Crkve kao “kvasca” i “Crkve naroda”, prema autoru, prevladava treći model. U njemu je nazočna sva šarolikost i stupnjevita crkvenost pojedinca i zajednica. U tom modelu su osobito dominantne dimenzije konfesionalne pripadnosti, te traženje i slavljenje sakramenata povodom ključnih čovjekovih situacija, odnosno “obredi prijelaza”. No, u tom modelu još uvijek ne postoje nove posaborske službe vjernika laika. Na kraju autor govori o župi kao bazičnoj strukturi Crkve i kao najtolerantnijoj crkvenoj i pastoralnoj strukturi, budući da se u njoj događaju i ostvaruju osnovne funkcije Crkve i jer je u njoj zastupljena cijela Crkva po dobnoj, profesionalnoj strukturi i stupnjevitoj crkvenosti. Na kraju ističe potrebu da se sadašnja i buduća crkvena praksa, zajedno s pastoralnim modelima i strukturama, više usmjeri i “ad extra”, tj. prema društvu i svim suvremenicima kako bi njihova radost i nada, žalost i tjeskoba, postala radošću i nadom, žalošću i tjeskobom onih koji su povjerovali Isusu iz Nazareta.