Politika kao fenomen. Filozofsko-sociološki pristup
Parole chiave:
fenomen, pristup, društvo, stajališta, politikaAbstract
Autor se bavi problemom odnosa kršćana prema politici i polazi od teze kako bi se kršćani u postmoderno vrijeme, da bi mogli uistinu biti Božji sustvaratelji ovoga svijeta, trebali uz ostalo baviti i politikom. Uporište za tu postavku traži u povijesnom iskustvu ljudskoga roda. Autor o politici i političkom najprije govori sa stajališta političke sociologije kao znanosti koja se bavi proučavanjem vlasti, upravljanja, autoriteta i zapovijedanja u svim ljudskim društvima, a ne samo u nacionalnim državama, a potom daje različite definicije pojmova politike i političkoga. O značenju politike u postmoderno vrijeme autor govori na temelju prinosa suvremenih europskih i svjetskih teoretičara poput Renea Costea, Clausa Offea, Hanah Arendt, Anntonyja Giddensa, Jürgena Habermasa te posebice na temelju stajališta Ulricha Becka i Niklasa Luhmanna. Ta stajališta autor pokušava primijeniti na suvremenu hrvatsku zbilju, na položaj kršćana katolika u zemlji u kojoj čine natpolovičnu većinu (87,83 posto), a u kojoj ih na vodećim pozicijama u državi i društvu gotovo i nema. Upravo stoga da bi kršćani mogli s drugima suodlučivati i odlučivati o budućem razvoju hrvatske države, oni će se u Republici Hrvatskoj morati baviti politikom više nego do sada i odreći se uvriježenoga stajališta kako je politika prljav i nečastan posao. Autor je mišljenja kako je kršćanski Bog u povijesti uvijek bio duboko involviran u trenutni život onih koji su ga priznavali i da su Krista razapeli na križ ne iz vjerskih nego ponajprije iz političkih razloga, svejedno što nikada nije pripadao ni jednoj političkoj stranci, dakle stoga što je želio svojim naukom pridonijeti stvaranju uvjeta življenja dostojnih čovjeku stvorenom na sliku Božju.