Kršćani u politici i medijskoj komunikaciji

Abstract

Mediji su sastavni dio društveno-političkoga sustava današnje pluralističke demokracije liberalnoga porijekla. Nekoć ih se smatralo četvrtom vlašću u društvu, a danas analitičari smatraju da su se djelomično, u nekim aspektima, izdigli iznad triju klasičnih vlasti (zakonodavne, izvršne i sudske) jer oni mogu kontrolirati sve, a njih gotovo nitko. S građanskim (civilnim) liberalnim društvom i medijima Crkva je imala problema od njihova nastanka, a danas se glas kršćana u javnosti sve slabije čuje. Nekoć je Crkva pokušavala na političkom i na medijskom području ponuditi alternativu, a danas je jasno da je civilno društvo okvir u kojem ona ima slobodu djelovanja i može se afirmirati u skladu sa svojim poslanjem, izvršavajući Isusov nalog naviještanja evanđelja. Naravno da pritom ima saveznike, ali i vrlo moćne protivnike. Uza svoje osnovne oblike života i svjedočenja osobnim kontaktom u crkvenim zajednicama, obitelji, školi, karitasu... važno mjesto u djelovanju Crkve imaju mediji, kako njezini vlastiti, preko kojih može javnosti priopćiti sve što smatra potrebnim, tako i svjetovni mediji, u kojima se mora boriti za što bolje mjesto, kao i sve druge društvene skupine, jer su ti mediji uglavnom komercijalno orijentirani i u tom smislu selektivni. Odnose s javnošću Crkva može njegovati na svim svojim razinama i strukturama. Posebno je prikladan nastup u javnosti civilnoga društva preko raznih kršćanskih udruga, jer u njima i po njima kršćani kao građani pridonose općem dobru. Naobrazba za javno društveno i političko djelovanje preduvjet je uspješnosti kršćana u tom radu.