Predgovor

Abstract

Svagdje gdje postoje institucije susrećemo autoritet i vlast. Premda se pojmovi autoritet i vlast nerijetko rabe kao sinonimi, oni ipak iskazuju različita značenja. Stoga ne čudi što su sociolozi, pravnici i filozofi ponudili čitav niz više ili manje komplementarnih definicija ovih pojmova. Tako je tradicionalno vlast opisana kao sposobnost skupina ili pojedinaca da utječu na ponašanje i mišljenje osoba i društvenih skupina, ostvarujući određene ciljeve sukladno vlastitim poimanjima i interesima. Autoritet pak označava legitimaciju, opravdanje i pravo vršenja vlasti. Puno analitičke pažnje posvećeno je u golemoj literaturi toj temi i tipizaciji rečenih pojmova. Poznato je tako Weberovo razlikovanje tri tipa autoriteta: zakonskog, tj. utemeljenog na prihvaćenom sustavu zakona, tradicionalnog, koji je utemeljen na tradiciji, te karizmatskog, koji se temelji na osobnim sposobnostima nositelja. Govori se također i o različitim oblicima vladanja koji se pojavljuju kao moć djelovanja, odnosno promjene faktičnog, odlučivanja, mobiliziranja podrške, raspolaganja te definiranja. Sva ta razmišljanja pretpostavljaju povezanost autoriteta i vlasti. Ako je autoritet nositelja vlasti neautentičan, neuvjerljiv, neutemeljen, i sâm odnos vlasti, jer vlast je uvijek jedan više ili manje asimetrični odnos, biva doživljen kao nasilan, humano nesvrsishodan, tiranski. Takav odnos blokira razvoj, ne izgrađuje, izaziva unutarnje i vanjske otpore. Ali to nije sve. Vlast je po sebi dvoznačna i lako klizi prema većim ili manjim zloporabama. Tako realistični pogled na povijesno iskustvo s vlašću otkriva često demonske metamorfoze vlasti.