Savjest kao sastavna komponenta psihološkog pristupa moralnom razvoju

Abstract

Suvremenu psihologiju u prvom redu zanima kako ljudsko biće formira savjest, a ponajviše kako dolazi do moralnih spoznaja, što je preduvjet za savjesno i moralno ponašanje. Stoga će psiholozi općenito o čovjeku i njegovu načinu razmišljanja i postavljanja prema stvarima i životu ponajprije uzimati u obzir genetsko naslijeđe koje u velikoj mjeri određuje karakterološke i psihološke osobine, emocije, inteligenciju i, naravno, afektivnost odnosa s roditeljima te kulturu u kojoj se čovjek rađa. S druge strane, naglašavat će socijalnu uvjetovanost razvoja osobe koja je u stanju promijeniti genetski naslijeđene šifre osobnosti. Savjest se u psihologiji ponajprije tretira kao koncept širokog spektra moralnog razvoja. U većini suvremenih psiholoških istraživanja pojam savjesti nalazimo gotovo usputno, kao jednu od dimenzija moralnog razvoja. U ovom radu daje se pregled psihološkog poimanja savjesti u različitim psihološkim pravcima, s posebnim osvrtom na psihoanalitički, bihevioristički, humanistički i kognitivni pristup. Rad obuhvaća i suvremena istraživanja usmjerena na temelje stvaranja sustava internaliziranih moralnih principa kod djece.